U sjenci jos neprocvjetalog bagrema osulo se ruglo života po meni. Ranjive i nijeme usne prešute svaku istinu za rad nečijeg dobra. Preživljavam one koji su me trebali učiti kako da živim. U nekom ćošku života, čuči, ona mala osramoćena curica, naučena da bude jaka prije nego što je naučila biti dijete. I evo ga, život ispočetka.
Paradoks koji spaja dva svemira 🌏
