Da tvoje drugom ne pripada, bi li se ikada odrekla ljubavi svoje?
I ne znam bi li se javila, luda se pravila, osmijehom skrivala suze, da si nocas ti na mjestu mom.
I ne znam bi li se javila, luda se pravila, osmijehom skrivala suze, da si nocas ti na mjestu mom.
DaBogda te sreca prati, gdje god posla. DaBogda sve, sve sto zelis, bude tvoje.
Nikad me nisi mazila, uvijek si druge pazila.
I kao dim iz cigarete, nemirne misli lete, lepe se za vreli letnji zrak. I kao da je vreme stalo, vidim te i znam,za tebe ću uvek biti mlad. A hajde, reci zar nije ona noć bila kao iz sna?
Bila sam opet zensko. Mama je plakala u porodilistu, a dedo opsovao kad je cuo. Samo je nana umrla na vrijeme. Svuda pogledi, pratili su za sta cu se uhvatiti. Voljela sam pistolje, bagere i cekic. Steta sto nije musko- mislile su strine ispod oka. Ima more ponosa, da potopi sve nase poljane. I tako…
U sjenci jos neprocvjetalog bagrema osulo se ruglo života po meni. Ranjive i nijeme usne prešute svaku istinu za rad nečijeg dobra. Preživljavam one koji su me trebali učiti kako da živim. U nekom ćošku života, čuči, ona mala osramoćena curica, naučena da bude jaka prije nego što je naučila biti dijete. I evo ga,…
Snaga tišine. I tako, naspeš sebi vrelu kafu. Pustiš kosu. Uzdahneš. Samo sebe imaš, a život je jedan. Posrčeš tu kafu, nabaciš osmijeh. Zavoliš sebe ponovo.